Džaipur – rozikasta urbanost

Grad Džaipur, sat vremena leta jugozapadno od Delhija, je pre svega poznat kao “Pink grad” – zbog građevina u nijansi losos roze nijanse. Osnovan 1727. godine, Džaipur je prvi isplaniran grad u Indiji. Svaki, čak i najmanji detalj, je uzet u obzir pre nego što se položio kamen temeljac ovde. Od položaja kapija pa do natpisa iznad svake radnje. Ovakva preciznost datira još iz vremena gradskog osnivača Maharadže Savai Džai Singa II, akademskog princa koji je obožavao astronomiju i matematiku. “Želeo je da grad bude prosperitetan i bezbedan, sa mirnim okruženjem. Da bude mesto za svakog.”, rekao je Pankaj Šarma, bivši kustos Gradskog muzeja u Džaipuru. “U to vreme, drugi gradovi su se razvijali i širili u svim pravcima bez plana. Ali, zbog okolnih planina (na severu i istoku), Džaipur nije imao obim za proširenje, tako da je Maharadža morao da bude jako pametan u projektovanju grada.” Oko 1700.godine, za vreme Mugal carstva, grad Amber, u planinama blizu Džaipura, bio je prestonica i kraljevska rezidencija. Ali nadolazeće suše grada Amber, navele su vladare na razmišljanje da pomere prestonicu na drugu teritoriju. Tada je Džaipur nastupio na scenu. Iako nije bilo uobičajeno da se gradi na ravnom terenu, bilo je strateški na više načina. Prvo, planinsko okruženje je omogućavalo zaštitu, a i vodu. Takođe, lokacija je pristupačnija za trgovinu. Da bi razvio plan, Džai Sing je proučavao evropske gradove, skupljao mape iz celog sveta, i unajmio uvaženog indijskog arhitektu Vidiadara Batačarja kao vodećeg u planiranju. Par je razvio striktan plan Džaipura i zasnovao dizajn grada na Vastu Sastra – drevnoj hinduističkoj arhitektonskoj doktrini. Značenje  “nauka arhitekture”, principi imaju za cilj da spoje arhitekturu i prirodu i ubace antiku, sunčevu svetlost i simetriju. Iako ne postoje stroga pravila kojih se mora pridržavati, koncept zahteva da se lokacije podele na kvadratne mreže “mandale” za organizaciju. “Kompletirali smo rukopis u “nauci arhitekture ” Vastu Sastra”, kaže Šarma. “Ako se pridržavate principa Vastu Sastre, postoji mesto za sve – mesto za vodu, hramove, domove, sve.”

 

Simbolika i simetrija

Na ulasku u Stari grad Džaipura, oseća se mir uprkos celogodišnjoj gužvi. To je delom jer je vrlo lako upravljati: Džai Sing je podelio grad u devet trgova, koji simbolišu planete. Okružen sa dvadeset stopa visokim zidovima, svaki blok ima čitavu šemu ulica. Glavne ulice su 110 stopa dugačke. Dva trga na severu je namenio za palatu, dok su ostalih sedam korišćene u organizovanim grupama za zgrade vlade, domove, radnje i hramove. Postoji sedam kapija, i većina je nazvano po nebeskim telima – “sunce” kapija je prema istoku, a “mesec” kapija je prema zapadu. Poznata kao Druv Pol (severna kapija), najvažnija kapija je prema gradu Amber. “Savai Džai Sing je bio veliki astronom, te je odlučivao na osnovu nebeskih tela “, kaže Šarma.” Na primer, smatrao je da svi hramovi treba da budu sagrađeni prema severu, a ulazi prema istoku. “Batačarja, nadležni čovek građevine, bio je zadužen da svaka kuća i radnja izgledaju uniformisano, od poda, kaligrafije, cvetnih motiva na zidovima… ” U to vreme, uprava grada je vodila računa o slikama, stolariji, zidovima – vodili su računa o svim detaljima, tako da je sve uvek bilo u redu “, kaže Šarma. “Za svaku zgradu, bio je utvrđen plan kako bi trebalo da se izgradi, visina, dubina…sve. Svaki plan je baziran na mreži, tako da radnici mogu lako da prate uputstva. “A nijansa losos roze? Šarma kaže da je originalna boja rozikasta, jer su građevine sagrađene uz pomoć belog krečnjaka i indijskog praha od crvene cigle. 1876.godine, kada dolazio Princ od Velsa, Džaipur je bio pod britanskim protektoratom. Tadašnji vladar, Maharadža Savai Ram Sing II, je prefarbao ceo grad u terakota roze. Boja je trebalo da simbolizuje gostoprimstvo i ublaži jačinu sunčeve svetlosti. “Pošto je princ došao u posetu, Savai Ram Sing II je naredio svim vlasnicima radnji i kuća da drže do roze nijanse “, kaže Šarma.” Tradicija je nastavljena do danas.”Putnici mogu uvideti pažnju Džai Singa na detalje i strast prema nauci, na jednom od najpopularnijih znamenitosti: Jantar Mantar. Jedna od pet opservatorija u Indiji izgrađena od strane astronomskog princa, osnovana početkom XVIII veka,  uvrštena je na listu UNESCO – a. To je najbolje očuvana antička opservatorija u Indiji. Tu je pregršt radnih astrnomskih instrumenta – svi napravljeni od lokalnog belog mermera – dizajniranirani da prate konstelacije vreme i horoskop. “Naći ćete veoma precizne kalkulacije koje još uvek rade posle stotina godina”, kaže Šarma. “Koristeći instrumente, možete izračunati vreme, poziciju Sunca i Meseca, pravac vetra, čak i prognozu kiše.”

via GIPHY

Iako su Japan putovanje i neke druge destinacije u Aziji nekad primamljivije, po meni ne treba propustiti ovu vrlo jedinstvenu zemlju. Zato ne razmišljajte i krenite na putovanje u Indiju.

Continue Reading

Side, Turska

side turska

Pre perioda kada je mesto Selimije sa antičkim lokalitetom zvanim Side, u XX veku postalo turistička meka Antalijske regije, Manavgat (6 km udaljen) je bio središnje mesto ovog regiona. Danas je drugačije odnosno obrnuto. Ljudi koji letuju u Sideu idu u Manavgat (koji je nekoliko km od mora) da ručaju, a naročito da vide vodopade. Side je danas izrazito poznato i razvijeno letovalište između Alanje i Antalije. Uz centar Sidea, iza amfiteatra su antičke ruine, bolje rečeno na poluostrvu širine 400, a dužine 900 m. Tu su i turistički sadržaji: prodavnice, kafići, restorani, butici… Na ivicama poluostrva su dugačke peščane plaže sa hotelima.

Osnivači Sidea su starogrčki kolonisti VII veka p. n. e. Side je u prevodu nar. Istorija Sidea je veoma interesantna. Tu je bila zastupljena trgovina začinima sa istoka, vinom, staklom, bojama iz školjki, čak i robljem. Gusari su ovde takođe bili redovni. Side su osvajali Persijanci, Feničani, Aleksandar Veliki, Vizantinci, Rimljani, Arapi. 1150.godine ovde se desio razoran zemljotres, a nakon toga su ovde došli Turci. 

Između novog dela grada (nekadašnjeg sela Selimije) i starog dela na kraju poluostrva, nalazi se antički lokalitet. U okviru njega je Arheološki muzej. Ovaj muzej se nalazi u zdanju rimskog kupatila iz V veka. U dvorištu muzeja su kameni sarkofazi, kapiteli, delovi stubova. Unutar muzeja su figurine i nakit, statue i biste rimskih bogova, posmrtni ostaci iz grobnica, amfore, reljefi sa sarkofaga, predmeti od stakla. Na kraju je amfiteatar i kamena lučna kapija rimskog imperatora Vespazijana. Oko kapije, koja je visoka 12 m, se nalaze niše, koje su danas prazne, a pre su se u njima nalazile statue. Saobraćaj koji ide u smeru ka centru starog dela grada, mora proći kroz ovu kapiju. Kada se prođe kroz nju, na levoj strani je rimski amfiteatar iz II veka nove ere. Iza amfiteatra je pijaca robova i Agora sa nekadašnjim zidinama grada i akvaduktom. Naspram amfiteatra je parking iza koga počinje šetališna ulica koja izlazi pravo ka moru. 

side amfiteatar

Simbol Sidea i najslikanija panorama je Apolonov hram. Nalazi se na kraju poluostrva, pored nekadašnje antičke luke. Hram je od mermera i izgrađen je za vreme rimskih osvajača. Priča se da je ovde Marko Antonije zaprosio Kleopatru. Ovo mesto je veoma romantično pre sumraka, jer je idealno za posmatranje zalaska sunca. Takođe, preostalo je pet korintskih stubova Apolonovog hrama. Oni su tokom noći osvetljeni i pravo su mesto za sastanak pred odlazak u noćni provod. 

apolonov hram side

U okolini 

Side je letovalište veoma popularno među turistima koji ovde dolaze u sopstvenoj organizaciji ili preko turističkih agencija. Kada se letuje u Sideu, obavezno se na jedno popodne ide u obližnji Manavgat. U severnom delu mesta, istoimena reka na nekoliko zavoja, pravi slapove. Najveći slapovi, vodopadi Manavgat, su mesto gde je urađen ugostiteljski kompleks sa kafićem, restoranom i suvenirnicom. Niz reku, ispod mosta, bliže centru Manavgata, smešteni su drveni brodići i drveni guleti (jedrenjaci). Oni uglavnom razvoze turiste. 

Continue Reading